Intervju mr Rama Bralića, direktora Fonda na TV Atlas
 

25.06.2009.

Gospodine Braliću, juče je direktor Fonda PIO Radoje Žugić u našoj emisiji „FORUM 60" govorio o neizmirenim obavezama Fonda PIO prema Fondu zdravstvenog osiguranja. Možemo li čuti i Vaš komentar na tu temu?

BRALIĆ: Pravo da Vam kažem da je meni nezgodno da na ovaj način polemišem sa gospodinom Žugićem, jer mi smo dobri prijatelji i nosimo se sa istim problemima u ovako teškoj finansijskoj situaciji. Mi saradjujemo 7-8 godina veoma korektno a ja sam došao na Vaš poziv više radi crnogorske javnosti: penzionera, osiguranika, zaposlenih u zdravstvu i svih onih koji koriste zdravstvenu zaštitu. Dakle, da pojasnim neke stvari jer su činjenice neumoljive.

Kada se govori da je dug od 65 miliona eura, za mene je taj period prethodni i praktično je njega nepotrebno komentarisati, jer to je kumulirani dug iz prethodnih godina i on nije uopšte predmet pažnje. To je činjenica, a ono na šta bi se mi trebali usmjeriti je šta se to dešava u 2009.godini. Ali kada je to što je iskazano objelodanjeno onda moram da kažem dvije ili tri činjenice.

Tačno je da je Fond PIO za taj period od 2001. pa zaključno sa 2008.godinom platio za zdravstvenu zaštitu 170 miliona eura, ali  je i tačno da  je u tom periodu za zdravstvenu zaštitu penzionera i njihovih porodica i članova koje oni osiguravaju utrošeno 280 miliona eura, što znači 110 miliona više nego što je uplaćeno sredstava. Medjutim, i to nije problem jer su ta sredstva, odnosno ti troškovi nadomješteni iz ukupnog fonda na principu uzajamne i generacijske solidarnosti i to je princip po kojem svaki Fond javnog sistema funkcioniše.

Medutim tu postoji jedna druga činjenica, a kada se govori o stopi doprinosa od 19%. To je stopa koja je ustanovljena Zakonom mnogo prije mog dolaska na čelo Fonda i mnogo prije dolaska na čelo Fonda PIO gospodina Žugića. Moram da kažem da ta stopa od kako sam ja direktor Fonda za zdravstveno osiguranje, od 2001.godine do danas, nikada se nije sprovodila niti uzimala kao osnovica za uplatu doprinosa. Istina je sljedeća, da u prosjeku od 2001. pa zaključno sa 2008.godinom stopa doprinosa je primjenjivana u iznosu od 14% a ne 19%, da je prosječna stopa za 2008.god. bila 12%, što znači da je niža od ostalih u regionu, a moram da kažem da je ta stopa u 2009.godini, koja je bila osnova finansijskog plana i obaveza Fonda PIO prema Fondu za zdravstveno osiguranje, 11,4%.To znači da nije 19%, nego 11,4% za ovu godinu, 12% za 2008.god, a 14% prosjek za perod 2001-2008.god.

Kako onda komentarišete to što je gospodin Žugić rekao „ da kada bi imali prosječnu stopu iz okruženja da ne bi imali ni euro duga prema Fondu za zdravstveno osiguranje", ako već nije ta stopa o kojoj govorimo. Zbog čega  je onda stvarno taj dug, šta je sporno?

BRALIĆ: Sporno je to što Fond PIO nije bio u mogućnosti u prethodnom periodu da isplaćuje ono što je planom predvidjeno i to za nas nije bilo nikakav problem. Sporno nije ni ono što je bilo u 2008.godini, dakle što je 12% a ne 19%, ali se ne mogu na taj način, moram da kažem na bazi netačnih podataka, tražiti razlozi za teškoće koje imamo mi u oba Fonda. Teškoće i problemi su sasvim na drugoj strani i nije to problem koji može da riješi ovo pitanje. Isto tako moram da kažem da smo mi oko stopa doprinosa sa gospodinom Žugićem već nekoliko puta diskutovali i razjasnili se da inicijative koje idu za smanjenje stope doprinosa su dobro došle, ali treba objasniti penzionerima i ostalima da stopa 19% nije u primjeni nego mnogo niža i da tu nema nikakvih izvora finansiranja ili neke relaksacije Fonda PIO. To je jedno, a drugo je 2009.godina. Mi smo u ovoj godini planirali Budžet Fonda od 160 miliona eura i to je jedini Fond, odnosno budžetska institucija koja je planirala svoje poslovanje za 13 miliona eura niže nego što su stvarni troškovi zdravstvenog osiguranja za 2008.godinu. Ja sam se složio sa tom činjenicom iako sam i tada i danas znao da je to nemoguće. Tada su planirana sredstva u iznosu od oko 33 miliona eura iz Budžeta, tj. iz Fonda PIO za Fond zdravstvenog osiguranja, i to je ne 19% nego 11.4%.

Dakle, gdje je problem? Problem je što za 5 mjeseci 2009.godine Fond PIO ne izmiruje obaveze prema Fondu za zdravstveno osiguranje u planiranim sredstvima nego to čini sa negdje 52% sredstava. Istina je da je 7,2 miliona eura izmireno za pet mjeseci ove godine, a u obavezi je oko 6,5 miliona prema Fondu za zdravstveno osiguranje. I nije samo ta obaveza prema Fondu za zdravstveno osiguranje nego su pad prihoda doprinosa iz realnog i ovog drugog sektora za tih pet mjeseci oko 5 miliona eura, zatim Budžet koji je preuzeo obavezu da dofinansira Fond za zdravstveno osiguranje za 2009.godinu u iznosu blizu 33 miliona eura, a izmiruje te obaveze svega sa 47%. Znači, po tom osnovu izmireno nam je nešto oko 6,5 miliona, a nije izmireno još toliko i kada se to za 5 mjeseci sabere, onda je izvršenje prihoda prema Fondu za zdravstveno osiguranje ostvareno sa 70% ili sa nedostatkom od 18,5 miliona eura. Sa tim deficitom Fond za zdravstveno osiguranje ni na duži ni na kraći rok ne može da funkcioniše i svaka naša potražnja je da se raščiste ti odnosi, da se vidi šta se treba i mora uplatiti. Međutim  sistem obaveznog osiguranja mora da funkcioniše, ali čini mi se da ne nailazi na pažnju i kao da je to samo problem direktora Fonda za zdravstveno osiguranje, ministra zdravlja i male grupe ljudi. Mislim da je sazrelo vrijeme da se oko toga povede jedna značajna rasprava jer zdravstveno osiguranje i zdravstvena zaštita osiguranika mora da funkcioniše.

Moram da kažem da smo platu primili 17.juna, što znači sa 10 i više dana zakašnjenja u odnosu na uobičajeni rok, i to zaista nije dobro. Mi imamo ogromne obaveze prema dobavljačima, obaveze za liječenje, za lijekove, medicinska sredstva i materijal, za liječenje van sistema javnog zdravstva, za liječenje u Institutu u Igalu, u Meljinama i ako te obaveze ne budemo mogli da izvršavamo doći ćemo u tešku situaciju da se gradjanima Crne Gore ne može pružiti  realan i optimalan mogući sistem zdravstvene zaštite, a to je veoma osjetljivo pitanje.

Gospodine  Braliću za kraj ovog razgovora, bez obzira na probleme koje imate i deficit koji ste pomenuli dali penzioneri mogu da se liječe bez ikakvih problema.Ovo Vas pitamo jer prilikom jučerašnjeg gostovanja u našoj emisiji gospodin Žugić nam nije odgovorio na to pitanje.

BRALIĆ: Penzioneri se normalno liječe bez obzira na dug i mi imamo posebno razumijevanje i paznju prema toj populaciji. Međutim, moram da kažem jednu stvar jer se postavljaju  veoma interesantna pitanja u našoj javnosti.

Prvo, što se tiče inicijative za smanjenje stope doprinosa. Hoću da kažem da smo mi nekoliko puta pokretali tu inicijativu, a prije mjesec i po dana i u pismenoj formi uputili prema Ministarstvu finansija da se stopa doprinosa na penzije usaglasi sa planiranim sredstvima koja se uplaćuju, da mi ne kontaminiramo javnost sa pričama o stopi od 19%, a uplaćuje nam se 11.4%. Da se stope doprinosa na zaposlene i ostale preispitaju, jer je revizija tih stopa bila dosta neproučena i od toga imamo velike posljedice.

Dakle, ponavljam da je to bila upravo naša inicijativa, a kao drugo pitanje koje se postavlja je što dio javnosti neće da razumije.

Penzioneri  su plaćali  doprinose kao zaposleni, pa postavljaju pitanje da li to trebaju sada kada su penzioneri. Penzioneri su plaćali doprinose za penzije od zaposlenja, a do prijema penzije i sa prijemom penzije uživaju penziju na kratak ili duži rok u zavisnosti koliko imaju vijeka.

Sredstva za zdravstvenu zaštitu osiguranici plaćaju od zaposlenja, uključujući i penzionere, ali i oni i članovi njihovih porodica od rođenja do smrti koriste sredstva za zdravstvenu zaštitu. Kada se ustanovi da jedna kategorija ne treba da plaća doprinose uključujući i penzionere, ja nemam ništa protiv, ali se moraju odmah nadomjestiti sredstva iz nekih drugih izvora za zdravstvenu zaštitu. To govorim jer Fond ne proizvodi sredstva nego upravlja sa njima na mogući način, prikuplja ih, finansira zdravstvenu zaštitu i brine o ostvarivanju prava osiguranika. To je sve što je naša politika. Nadam se da ćemo u ovom periodu koji je pred nama,  ako i moramo konsolidovano osmotriti šta se dešava u našem sistemu, razriješiti i ta pitanja. Ali jednom za svagda mora biti jasno, ne može se od Fonda za zdravstveno osiguranje, Ministarstva zdravlja, od pojedinaca svaki dan zvati i tražiti  da se oslobodjaju od doprinosa, da se ne plaćaju doprinosi, a istovremeno se tražiti bolja zdravstvena zaštita, upućivanje na liječenje van sistema, od Beograda pa do Milana, Berlina , Londona... Jer za to jednostavno nema sredstava. Dakle, pitanje je dana kada će se to nama onemogućiti, a dok udarimo glavu u taj nepredviđeni bedem onda to može biti kasno. Ja mislim da svi mi moramo to dobro pogledati, a za ovih 8 godina koliko sam na čelu Fonda dosta sam  upoznao sistem zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite. Međutim, vidim da mnogi pričaju o tome možda ga bolje poznaju, možda im treba prepustiti da oni to riješe na bolji način, ali često puta čini mi se da nemaju dobro vidjenje svega toga, nemaju sluha za realne probleme.

Ja moram da kažem da sam u dosadašnjem periodu imao značajnu podršku od Ministarstva zdravlja i finansija i Vlade koji su razumjeli dobro probleme. Sada je došlo do nekih kriznih momenata, vjerovatno ova kriza je zahvatila sve, ali mi tu krizu moramo podijeliti na isti način.

Ako se na drugom sektoru ostvaruju prihodi za 80, 90, 95 % ja sam srećan ako se ostvaruju, samo mi te prihode moramo preraspodijeliti da svi u tom kazanu opšte i zajedničke potrošnje podijelimo sredstava i izmirimo jedni prema drugima onoliko koliko treba.Ukoliko to ne učinimo onda se na ovaj način neće riješiti problem, a od optuživanja nema ništa. Ja ne želim da optužujem ikoga, jer sam po sebi sistem zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite je jako osjetljiv.  Ja često obilazim konferencije.Nedavno sam bio u Kranjskoj Gori gdje su se prosto čudili sa koliko mi  malo sredstava sa kojima raspolažemo za zdravstvenu zaštitu održavamo uopšte taj sistem. Posebna je priča ako i sa tako malo sredstava se ne ostvaruje 30%, pa ne znam gdje ćemo da stignemo.